Every Rose Has Its Torn

Kurt Cobain: Samoubojstvo ili...

-Krajem 1993. godine brak Kurt-a i Courtney je bio pred raspadom, ona je imala aferu sa Billy Corgan-om iz benda Smashing Pumpkins, a spominju se i još neki ljudi s kojima je imala aferu u isto to vrijeme, i u slučaju razvoda, izgubila bi sve Kurtove milione, svu imovinu, izgubila bi skrbništvo nad kćerkom Frances Bean Cobain, u medijima bi bila progonjena mnogo snažnijim intenzitetom nego poslije intervjua datog za Vanity Fair i u najboljem slučaju, bi dobila pola imovine. Samo u slučaju Kurtovog samoubojstva, ona dobiva sve, i pare i kćerku i pravo na neobjavljen Nirvanin materijal – kao nasljednik autorskih prava Kurta Cobaina i biva lišena prozivke po medijima.
-Courtney je bila spremna ubiti Kurta, a naročito poslije činjenice da je Kurt u ožujku 1994. godine napisao oporuku iz koje ju je potpuno izbacio.
-Savršeno je iskorištena činjenica da je Cobain bio narkoman, labilan i antisocijalan lik, kronično iznerviran, te mu je bilo veoma lako zalijepiti etiketu da je neuračunljiv, suicidalan, a još naročito ako se uzme u obzir radni naziv za album In Utero “I hate myself and I want to die”, uz njegovu strast prema oružju, dobivate dobitnu kombinaciju. ( Kurt je imao revolver Taurus kalibar 38, poluautomatski pištolj Beretta 380 i američku automatsku pušku Colt AR 15/16 i 25 kutija municije)
-Policija u Seattleu je za samo 3 sata nakon pronalaska tjela zatvorila slučaj, proglasila da je bilo u pitanju samoubojstvo, pronađena je puška, oproštajno pismo. Nije uopće urađen toksikološki test niti su forenzičari izašli na teren. Policija ignorira činjenicu da su svi Kurtovi prijatelji svjedočili da on nije bio suicidalan.
-Zatim, vrhunac i krunski dokaz koji ukazuje da je Kurt ubijen je loše ukomponirana uloga sačmarice u čitavu ovu priču. Maksimalna doza heroina, koju bi najotporniji narkoman mogao da podnese je 75 do 80 mg heroina, što izaziva 0,5 mg po litru morfija u krvi ( heroin je derivat opijuma, a morfij derivat heroina ). Kod Cobaina je ustanovljeno da je imao 1,52 mg po litru morfija u krvi, što znači da se upucao sa 225 – 240 mg heroina – što je tri puta veća doza od smrtonosne. Za one koji nisu narkomani, i 10 mg heroina može biti fatalna doza, a ovdje je u pitanju 240 mg!
-Prema svim studijama, ovakva doza heroina izaziva neposrednu i trenutnu smrt, čineći čovjeka potpuno onesposposobljenim. I sad, znači Cobain je nadčovjek koji je imun na ovoliku dozu heroina i ima snage da uzme sačmaricu i da je stavi u usta i opali. Ti koji su montirali čitavo ovo ubojstvo, čak nisu vodili računa ni o dužini puške, jer Remington 11 je tolika sačmarica, da Cobain nije nikako mogao da jedan kraj stavi u usta, a prstima da dohvati okidač – pod uvjetom da je uspjeo da ignorira tri puta veću dozu heroina od maksimalne. Željeo se samo postići dramski efekt i osiguranje da ovaj put se Kurt neće izvući. Sve je montirano, sa jakom podrškom insajdera u policiji, koja i dan danas odbija da otvori slučaj ponovo. Otvorit će ga kad on zastari i kad glavni krivci ili više ne budu živi ili budu pred kraj svog života. Jeftina američka priča.
-Veoma zanimljiva stvar je opet oproštajno pismo – novo, iz Seattlea, u kome Kurt se obraća publici i navodi razloge zašto napušta svijet muzike, zašto napušta Nirvanu, Seattle Courtney... Nigdje nije rekao da će napustiti zemlju! A, onda neko dopisuje posljednjih nekoliko redova kako bi to izgledalo kao oproštajno pismo. Upoređivan je rukopis Courtney sa tim dopisanim redovima i pogodite što je ustanovljeno!.
-Na pušci nema jasnih otisaka prstiju koji ukazuju da ju je Kurt držao, a proglašeno je da se njom ubio!
-Niti u jednoj studiji u zadnjih 30 godina, ne postoji nijedan slučaj samoubojstva u Americi u kome su bili korišteni i vatreno oružje i narkotici kao overdose. Zašto bi se neko ubijao sa 2 različite stvari!? Sve ovo podsjeća na Alana Forda i na jednu epizodu u kojoj se spominje lik koji je izvršio samoubojstvo sa 256 ispaljenih metaka u sebe!
Procijenite sami.Na osnovu svih ovih činjenica, možete li i dalje vjerovati takozvanoj verziji o samoubojstvu?!

26.11.2006. u 17:11 | 10 Komentara | Print | # | ^

Kurt Cobain: Beznađe i neke izjave

Kurt Cobain oličenje je beznađa. S devet godina proživio je rastavu svojih roditelja. To iskustvo za njega je bilo pakao. Kasnije je rekao da bi radije imao kćer bez oca nego dijete rastavljenih roditelja.
Gadilo mu se površno društvo u kojem je živio. No ipak je primjećivao da nema snage za bolji život. Stoga je odlučio besmisao proživjeti u alkoholu i drogama.
Kurtov moto je bio:

„Život nema smisla, sve je loše, ne možemo promijeniti činjenice. Čemu, dakle, sve to? Zabavljajmo se i zaboravimo bijedan život!“
Taj mučni osjećaj možda možemo utišati na neko vrijeme, no on se kad tad vrati.
Evo par Kurtovih izjava:
- „Nerado se zbližavam. Ne mora svatko znati što osjećam i mislim. Ako netko kroz moju glazbu ne može naslutiti kakav sam čovjek, nema sreće.“
- „Ne bih se iznenadio kada bi me proglasili za onoga koji bi s najvećom vjerojatnošću mogao izazvati krvoproliće na maturalnoj zabavi.“
- „Ravnodušnost moje generacije – ona je odvratna. Gadi mi se i vlastita apatija, to što sam beskičmenjak, što ne nastupam stalno protiv rasizma, seksizma i ostalih izama, protiv kojih se već godinama žali kontrakultura.“
- „Pili smo u ogromnim količinama i uništavali više opreme nego što je potrebno. Odlučili smo biti stvarno odvratni i otežavati posao novinarima. Ništa nismo uzimali ozbiljno. Imali smo osjećaj da sve moramo uništiti još u zametku. Svima drugima željeli smo zagorčati život.“
- „Ja sam neka vrsta uzora. Ima devetogodišnjaka koji se furaju na naš band i ako misle da uzimam droge i to podržavam, onda će i oni to činiti.“
- „Nadam se da ću prije umrijeti nego se pretvoriti u Petea Townsenda. Smiješno bi izgledalo kada bih to što radim sada činio i s 40 godina. Zato si želim uništiti karijeru prije nego što bude prekasno.“
- „Život mi zapravo nije baš bio uzbudljiv. Ima mnogo toga što bih želio raditi umjesto da samo sjedim i žalim se kako mi je život dosadan.“

Toliko beznađa, toliko mržnje i gađenja prema svijetu je bilo u njegovom životu,ali ipak vjerujem da nije još želio umrijeti i mislim da samoubojstvo ne dolazi u obzir... U sljedećem ću postu reći razloge zbog kojih ne vjerujem u to...

26.11.2006. u 16:22 | 0 Komentara | Print | # | ^

Robert Johnson:Legenda o prodanoj duši

Nije mi namjera dovoditi u pitanje veličinu najvećeg bluesera svih vremena, već samo upoznati one koji još nisu čuli (ili su zaboravili) s legendom koja se veže uz njegovo ime i život.

Robert Johnson rođen je 8. svibnja 1911/1912. u Hazlehurstu pokraj Jacksona (Mississippi), a kao mladić se muvao u društvu velikana kao što je Willie Brown, očajno ga moleći da mu dopusti zasvirati gitaru između njegovih setova. Kad mu je Willie napokon udovoljio želji i kad je Johnson zasvirao - publika ga je ismijala, a on je, osramoćen, nestao tko zna u kojem smjeru...
Vratio se godinu dana kasnije, prepun samopouzdanja i ponovno zasvirao pred Brownom ostavivši ga bez teksta i u velikom čuđenju - Robert Johnson postao je iznimno nadaren i nevjerojatno brz gitarist, dovoljno dobar da "otpuše" velike dečke s pozornice.
Tridesetih godina prošlog stoljeća u ruralnom dijelu Mississippija bilo je nemoguće prihvatiti da je Johnsonovo umijeće isklesano dugim i napornim vježbanjem, već je bilo znatno lakše reći da on svoj talent duguje djelovanju nečistih sila...
Stoga pročitajte kratki tečaj o tome kako postati gitaristički virtuoz: Kad crkva u pustopoljini Dockeryjevih plantaža počne otkucavati ponoć, budite s gitarom na raskršću ceste 61 i stare ceste 8. Ondje će Vas sačekati veliki crnac imenom Legba. Pružite mu gitaru i on će ju uštimati za Vas. Kad Vam ju vrati u naručje - ugovor je sklopljen! S jedne strane ste Vi, od tog trenutka briljantni gitarist, a druga ugovorna strana je, ako već niste sami zaključili, Nečastivi osobno...
Cijena? Prava sitnica... U zamjenu za virtuozno sviranje prodali ste dušu.
Legenda kaže da je Johnson na ovaj način postao najveći blueser Delte sposoban odsvirati, otpjevati i stvarati najbolji blues što je itko ikada čuo. Naslovi i tekstovi njegovih pjesama nedvosmisleno govore da su ga, kamo god pošao, demoni slijedili i da je predobro znao da je samo pitanje vremena kad će "ček stići na naplatu"...
Robert Johnson umro je otrovan 16. kolovoza 1938. (istog datuma, 39 godina kasnije, umrijet će Elvis Presley), a očevici su se zaklinjali da mu se pjenilo iz usta dok je puzio na sve četiri režeći poput kakvog bijesnog psa. Pokopan je u neobilježenom grobu; ugovor s Nečastivim bio je ispunjen.
Naravno, ovo je samo legenda…
Iako je iza sebe ostavio svega 29 pjesama, dvije fotografije i jedan potpis, svojim jedinstvenim pristupom utjecao je na mnoge glazbenike:Erica Claptona,Jimija Hendrixa,Rolling Stonese,Led Zeppeline,Steve Millera

25.11.2006. u 20:41 | 2 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  studeni, 2006  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Studeni 2006 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ja sam g. RAŠTIMANI i drago mi je što ste na mome blogu...


o meni...

-živim u osijeku...
-idem u ekonomsku i upravnu školu...
3 stvari koje volim:
-glazba
-biljar
-burek s mesom

3 stvari koje mrzim:
-rat
-rasizam
-narodnjake

-slušam:
metallicu
guns'n'roses
pearl jam
aerosmith
poison
nirvanu
bon jovia

-najdraže pjesme:
Don't Cry
Nothing Else Matters
Heart-Shaped Box
Civil War
Mama Said
Pennyroyal Tea
Fade To Black
Every Rose Has Its Torn
Blaze Of Glory

-prijatelji:
johnson raštimani - gitara i imaginarni prijatelj
frnja, lazo, stipa - likovi sa sela i likovi s kojima igram nogomet
bole, mršo - likovi iz osnovne i likovi s kojima idem zujit po gradu
tomo, kljenčina, žela, burilo - likovi iz srednje i likovi s kojima idem na biljar